Potrebno je zaštititi hrvatski životni prostor, hrvatske običaje, kulturu, vjeru i sve ono što svakog koji se osjeća Hrvatom, Hrvatom i čini. Osobno sam spreman opet stati na hrvatske granice i činiti sve što je potrebno kako bi se sve vrijednote unutar njih očuvale i sačuvale. Vjerujem kako bi vlast od Predsjednice pa na niže, trebala donijeli odluku, a što im ovim putem i predlažem, o formiranju sigurnosnih snaga, koje su se nekada zvale ZNG RH. Mnogi od nas koji smo taj amblem nosili na odori, pristupili bismo opet, kako onda, tako i danas, dragovljno.

Autor: Mario Maks Slaviček

Migrantska kriza i migrantski problem koji  je našu domovinu stavio u bodljikavu žicu ogradivši je tako od “zapadne” europe i prepustivši uškopljenim političarima hrvatske, neka se u vlastitu neznanju, inertnosti i dodvorničkom ponašanju bore sa najezdom, nasiljem i nametanjem koje s migrantima dolazi. Kako će se suočiti sa tim gorućim i rastućim problemom migrantske agresije i agresivnosti, kada uza sve to imaju “važnijih” poslova, poput stvaranja fame o oživljavanju nepostojećeg fašizma i ustaštva u RH, te skrivanja pod tepih propasti ekonomije, turizma i svih drugih vrijednota stečenih njihovim “zaslugama” i “radom”.

Problem pokazuje sve elemente gubitka državnosti, dvostruka zakonskih mjerila, licemjerje sustava od službenog političkog vrha pa sve do kojekakvih kvazi asocijacija, udruga i novinarskih pera, koji svojim pozivima, svojom retorikom i pisanjem etiketiraju sve one koji prepoznaju realnost, a u isto vrijeme nitko od njih nije u svoju vlastitu kuću primio, prigrlio i udomio nekog od migranata.

Mnogi među nama su upozoravali na kulturološke razlike, običajna prava svih onih koji žele kolonizirati i napučiti Europu, ne birajući sredstva pri nametanju svojih vjerskih, običajnih ili osobnih uvjerenja i “prava” nad domicilnim pukom države u koju nezakonito, nelegalno i najčešće nasilno žele ući i ulaze.

Silovanjem demokracije, kvazi liberali, kako oni u hrvatskoj tako i i šire u Europi, štono bi se narodski reklo “tuđom ćunom mlate gloginje” i pljuju po svima nama koji upozoravamo na problem migrantske krize. U glavnom je riječ o nepoštivanju svih pravila zemlje domaćina i naroda u čiji dom i na čije ognjište nezakonito dolaze, donoseći zakone i pravila kame, damaskog čelika, silovanja, nasilja, terora, straha i stvaranju krize koja, moglo bi se reći, prelazi s medijskih, interneskih i drugih sfera u naše hrvatsko dvorište.

Vrijeme odmahivanja “Baš me briga nije to u mom dvorištu” odavno je prošlo, nered se širi baš tu oko nas, no vlast to skriva i o tome se šuti, pače okreće pilu naopako pa se migrantsko nasilje prema policiji u medijima izvrće i nameće kao nasilje policije spram “sirotih” migranta, punih džepova eura i dolara, iz tko zna kojih zemalja, od kojih mnogi ne bi znali ni pokazati gdje se na kugli zemaljskoj nalaze.

Dodvorice i kompromitaše, koji se predstavljaju kao politička “elita” kako u zbunjenoj i podijeljenoj Europi tako i tu kod nas, čuvaju snage sigurnosti u kućama visokih zidina, govore kako se radi o pojedinačnim slučajevima, iako ih ima na tisuće, pa su se nasilje i kriminal povećali i do 300%, a ovi govore kako je to zanemarivo i kako ne predstavlja  problem. Ja pak držim kako sva ta silovanja, uništavanja imovine, međusobna obračunavanja, sakačenja i ubijanja itekako pokazuju s kim i čim ćemo imati i već imamo posla i što će to u budućnosti donijeti našoj djeci.

Sloboda kretanja, sloboda promišljanja i sloboda izričaja kao i mnoge druge slobode bit će uskraćene pod najezdom tih novonametnutih “sloboda” u korist i za interes migranata. Upozorio sam i upozoravam na to ponovo i ponovo.

Ima naravno i dobrih ljudi željnih drugačijeg načina života od onog koji su živjeli u svojim napaćenim, od zapadnih sila porušenim, opljačkanim i okupiranim državama. No za to im nije Hrvat kriv.

Valjalo bi podsjetiti naše kvazivjernike u strankama, što znači Antemurale Christianitatis(1) i na to kako taj časni naziv nije dan badava, već je krvlju plaćen čuvajući ondašnju Europu od ondašnjih “migranata” koji nisu vršili prikriveno i umotano svoje stvarne namjere, već pod oružjem.

Potrebno je zaštititi hrvatski životni prostor, hrvatske običaje, kulturu, vjeru i sve ono što svakog koji se osjeća Hrvatom, Hrvatom i čini. Osobno sam spreman opet stati na hrvatske granice i činiti sve što je potrebno kako bi se sve vrijednote unutar njih očuvale i sačuvale. Vjerujem kako bi vlast od Predsjednice pa na niže, trebala donijeli odluku, a što im ovim putem i predlažem, o formiranju sigurnosnih snaga, koje su se nekada zvale ZNG RH. Mnogi od nas koji smo taj amblem nosili na odori, pristupili bismo opet, kako onda, tako i danas, dragovljno.

Ne bude li se to učinilo čim prije, uvjeren sam da će nam napadati, silovati i oskvrnuti kako rod tako i dom, svim njima znanim sredstvima. Oko nas se to u europskim država već zbiva, htjeli vi to sebi priznati ili ne. Nije li čudno da se mi kao narod i država nalazimo ograđeni u bodljikavoj žici i u svojevrsnom logoru, ne samo figurativno nego i politički i fizički, i to od te iste Europe koju smo puno puta od sličnih najezda obranili, onda kada se oni nisu htjeli braniti nego su prepuštali nama da branimo i kršćansku vjeru i zapadnu civilizaciju, od Vojne krajine do Sigeta, pa nam ni pomoći nisu htjeli? Ne stavlja li nas Europa ponovo u istu takvu situaciju?

Bilo kako bilo, valja se oboružati i opremiti kako je zapisano:

Opis te bojne opreme zapisan je u Efežanima 6:14-17, kada je Pavao rekao “Stojte čvrsto, opasavši bokove istinom, i imajući na sebi prsni oklop pravednosti, i obuvši noge opremom dobre vijesti mira. Iznad svega, uzmite veliki štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga. Također, uzmite kacigu spasenja, i mač duha, to jest Božju riječ.

Blagoslovljeni i zdravi bili svi vi koji se samnom složili ali i vi koji ne dijelite moje promišljanje!

U ime Hrvatskog Vojničkog Reda
Mario Maks Slaviček


(1) Papa Leo X imenovao je Hrvate Antemurale Christianitatis (Predziđe kršćanstva) 1519. u pismu Hrvatskom banu Petru Berisaviću, jer su hrvatski vojnici velikim dijelom pridonijeli obrani Europe od Otomanskog carstva. Turski prodor u Europu zaustavljen je 1593. na hrvatskom tlu (Bitka kod Siska), koje se radi toga može nazvati vratima europske uljudbe. Ipak, Turska je okupirala dijelove Hrvatske od XV do XIX stoljeća, i veliki broj Hrvata je prešao na islam.

Foto: Ferdo Quiquerez, Antemurale Christianitatis (1892)

Prethodni članakIdućih 12 mjeseci biti će sudbonosni
za političku budućnost Hrvatske
Sljedeći članakOluja vrijedna slave hrvatskoga ratnika
i isključivo hrvatskoga ratnika