Zašto je marš novinara, političara i aktivista nevladinih udruga od Novinarskog doma do Markova trga u Zagrebu u subotu 2. ožujka 2019. koji se organizira pod parolom “Novinarstvo ne damo!”, licemjerna politička laž?

Autor: prof. dr. Slaven Letica

Prije dvije godine legendarni novinar poslovnog novinarstva i prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u RH Ante Gavranović napisao je osvrt na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je nakladniku dubrovačkog portala portaloko.hr, tvrtki Vino Gradina d.o.o. iz Dubrovnika, naložio da sadašnjem predsjedniku HND-a, novinaru Hrvatske radiotelevizije Hrvoju Zovku isplati odštetu za pretrpljene duševne boli u iznosu od 30.00 kuna i da mu nadoknadi 6.925 kuna na ime sudskih troškova.

Hrvoje Zovko rodom je iz sela Zmijavci kod Imotskoga, iz kojeg su i posrnuli poduzetnik i tajkun Ivica Todorić, nogometaš Ivan Gudelj, stavotvoritelj Milan Ivkošić, prvi i jedini “čuvar državnog pečata” te pokojni Ivan Žan Milas, kultni televizijski autor i voditelj Ivo Lončar.

Mudri Ivan Milas jednom mi je biranim riječima pričao o obitelji Zovko, a usput mi se pohvalio da je “Malog” osobno zaposlio na HRT-u.

Taj metaforički “Mali”, sadašnji borac za opstojnost slobodnog novinarstva, prije pet godina nije imao ništa protiv sudskih tužbi protiv novina i novinskih nakladnika.

Nakladnika Portala oko tužio je zbog toga što je 3. lipnja 2014. godine objavio redakcijski članak pod naslovom “Svi ispred HTV-a: Večeras će manipulator Hrvoje Zovko ponovno uhititi generala Gotovinu” koji je još uvijek dostupan na mrežnoj stranici dubrovačkog portala, što upućuje na to da Županijski sud nije naložio da ga ukloni.

http://www.portaloko.hr/clanak/svi-ispred-htva-veceras-ce-manipulator-hrvoje-zovko-ponovno-uhititi-generala-gotovinu/0/61289/

Za priču o velikom prosvjedu “Novinarstvo ne damo!” koji je osmislio i pokrenuo GONG, a zdušno podržalo 30-tak nevladinih udruga, gotovo sve važnije oporbene stranke, ali i Hrvoje Zovko i HND – prosvjed će započeti u subotu 2. ožujka 2019. godine u 12.05 ispred Novinarskog doma – važno je spomenuti riječi Hrvoja Zovka kojima počinje članak Ante Gavranovića “Hrvoje Zovko: Presuda je za mene velika satisfakcija. Očekivao sam ovakvu presudu jer je ona za mene bila jedina moguća, jedina ispravna”.

Evo riječi Hrvoja Zovka koje na početku članka citira Gavranović: “Kolegicama i kolegama preporučujem da podnose tužbe kada su mete teških napada. Takvo što se ne smije ignorirati. Gospoda neka pišu. Nema problema. Samo će sve to na sudu morati dokazati.”

http://www.fairpress.eu/hr/blog/2017/04/14/hrvoje-zovko-presuda-je-za-mene-velika-satisfakcija-ocekivao-sam-ovakvu-presudu-jer-je-ona-za-mene-bila-jedina-moguca-jedina-ispravna/

Sam Zovko nije dangubio. Nakon Portala oko, u građanskoj parnici tužio je Glas Slavonije zbog teksta “Udbaška sjena nad otkazom novinarki (Nadi Prkačin)” koji je objavio sveučilišni profesor i novinski stupničar dr. Ivica Šola. Šola je napisao da je HTV uoči izricanja oslobađajuće drugostupanjske odluke Haškoga suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču pripremio “film Hrvoja Zovka o Gotovini kao zločincu, o ‘Oluji’ kao zločinu, pa je u studiju najednom nastala tuga i nevjerica nakon pravorijeka suca Merona”. Dr. Ivica Šola na sudu se pojavio u ulozi svjedoka.

http://www.glas-slavonije.hr/kolumna/21/3733/Udbaska-sjena-nad-otkazom-novinarki

I taj je spor Hrvoje Zovko dobio: Glas Slavonije bio mu je dužan isplatiti također 30.000 kuna i sudske troškove za duševne boli koje je objavom članka pretrpio. Glasu Slavonije nije pomoglo ni to što su dr. Ivica Šola i odvjetnici nakladnika predložili da se kao svjedoci saslušaju general Ante Gotovina, Hloverka Novak Srzić, Ozana Bašić i Tonči Kunjašića.

Ostavljajući zasad po strani pitanje može li se današnjem, profesionalno i produkcijski urušenom “javnom servisu” uopće povrijediti “ugled, čast i ime”, ostaje činjenica da je predsjednik HND-a zdušno podržao prosvjed “Novinarstvo ne damo!” zato što HRT od njega osobno na sudu traži čak 250.000 kuna odštete zbog “grubo povrijeđenog ugleda, časti i imena”.

Zbog istih ili sličnih tvrdnji Hrvoje Zovko tužio je i portale dnevno.hr, direktno.hr, a vjerojatno i neke druge.

Danas kao predsjednik HND-a Hrvoje Zovko odlučio je prosvjednike, okupljene pod pokličem “Novinarstvo ne damo!”  (dobar bi novinski urednik to pretvorio u poklič “Ne damo vam novinarstvo!”), povesti na – Trg svetoga Marka.

Za prosvjedni pohod pod prozore Banskih dvora, Ustavnog suda i Sabora Hrvoje Zovko ima ponovno osobni razloga.

Naime,  kako su svojedobno izvijestili mediji: “Hrvatska radiotelevizija (HRT) tužila je Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i zatražila nadoknadu štete navodeći da su joj u rujanskom priopćenju Ogranka HND-a na HTV-u ‘grubo povrijeđeni ugled, čast i ime’. HRT od HND-a traži 200.000 kuna, a od predsjednice Ogranka HND-a na HTV-u Sanje Mikleušević Pavić 50.000 kuna. Javna televizija pokrenula je i dvije tužbe protiv predsjednika HND-a Hrvoja Zovka, a vodstvo medijske kuće na Prisavlju samo po jednoj tužbi od svog suspendiranog novinara potražuje čak 250.000 kuna.

Ostavljajući zasad po strani pitanje može li se današnjem, profesionalno i produkcijski urušenom “javnom servisu” uopće povrijediti “ugled, čast i ime”, ostaje činjenica da je predsjednik HND-a zdušno podržao prosvjed “Novinarstvo ne damo!” zato što HRT od njega osobno na sudu traži čak 250.000 kuna odštete zbog “grubo povrijeđenog ugleda, časti i imena”.

Kako je 250.000 kuna za svakog novinara ogroman novac, mogu razumjeti motive i plamteću strast kojom predsjednik HND-a poziva građanstvo na prosvjedni marš uz pratnju bubnjeva i zvižduke zviždaljki na Markov Trg.

Međutim, ono što je nepodnošljivo, licemjerno i podlo jest priključenje “bojkotu HRT-a”. političkih stranaka koje su 2012. izglasale zakon po kojem HRT nije više bila javna, nego televizija stranke i stranaka koje u Saboru imaju običnu većinu.

Arhitekt tog zakona bio je SDP sa svojim tadašnjim koalicijskim ortacima, a njegov politički mecena i kadrovik tadašnji predsjednik Republike dr. Ivo Josipović.

Na temelju tog novog zakona za apsolutističkog vladara HRT-a postavljen je Goran Radman koji je u ona pradavna vremena samoupravnog socijalizma bio glavni direktor te iste televizijske kuće koja je nosila naziv Radio-televizije Zagreb. Generalnim direktorom RTZ postao je u dobi od 30 godina.

Prije toga bio je predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Kao takav na stadionu JNA u Beogradu primio je 1984. – u ime četiri godine mrtvog “druga Tita” – “Titovu štafetu”.

Nakon pada komunizma, raspada SFR i uspostave Republike Hrvatske zaključio je kako za njega u politici više nema kruha, pa se je doškolovao za poslovno upravljanje na the Wharton School u Americi, a zatim je uspješno završio i direktorski studije na poznatoj the London School of Economic.

S novim akademskim znanjima i vještinama 1996. zaposlio se “kod Billa Gatesa”: postao je šefom Microsofta u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi.

Tadašnji predsjednik Republike dr. Ivo Josipović i predsjednik VRH-a Zoran Milanović dogovorili su se da ga vrate na mjesto “zločina” (bivši RTZ, danas HRT), uz dogovor da je on u nadležnosti Dimnoga Čovjeka.

Vrativši se na HRT, Goran Radman nije primijenio znanja i vještine koje je naučio u Americi i Engleskoj, nego “duh” iz svojih mladenačkih dana kad se znalo tko je podoban, a tko nepodoban, tko je na strani samoupravnog socijalizma, radničke klase i njene “avangarde” (SKH), a tko je protiv svega toga – hrvatski nacionalisti.

Umjesto restrukturiranja i reforme HRT-a on se odlučio – u dosluhu s dr. Ivom Josipovićem i njegovom savjetnicom za društvene djelatnosti Zrinkom Vrabec Mojzeš – za, nazovimo je tako, “štafetnu noć” u kojoj je smijenjeno 50-tak vođa, urednika i voditelja dotada javne, a otada stranačko-vlastodržačke televizije.

Računajući na kolektivnu amneziju hrvatske javnosti, SDP kao stožerna stranka koja je HRT ponovno pretvorila u služavku vladajuće stranke, sada se pridružuje dvotjednom bojkotu HRT-a uz ovo drsko obrazloženje: “SDP se pridružuje dvotjednom bojkotu HRT-a  ‘Novinarstvo ne damo!’ koje su pokrenule nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava zbog čak 36 tužbi koje je HRT pokrenuo protiv novinara i drugih medija.

SDP u tom periodu neće sudjelovati u programima HRT-a pojavljivanjem u HRT-ovim emisijama ni davanjima izjava za HRT, a sve u znak snažne podrške tuženim novinarima i medijima. HRT kao javni servis mora služiti javnosti, a ne biti produžena ruka vladajućih. SDP će se uvijek snažno i glasno boriti za slobodu govora, slobodu medija te slobodan rad novinara i zaštitu njihove profesije u cilju zaštite javnog interesa.”

Na HTV-u postoje cenzurne i samo-cenzurne liste ljudi koji se ne smiju pozivati na televizijske divane u doba vladavine Andreja Plenkovića. Međutim, gori i od najgoreg HTV-a su brojni sudionici VELIKOG MARŠA od Novinarskog doma do Trga svetoga Marka organizira pod bojnim pokličem “Novinarstvo ne damo!” Da apsurd bude potpun taj se galamdžijski marš organizira baš na 100. obljetnicu osnivanja “Kominterne”, Treće komunističke internacionale, osnovane u Moskvi 2. ožujka 1919.

Da vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud, dva dana nakon objave tog proglasa pokazao je Gordan Maras koji je s javne konferencije za tisak GONG-a na kojoj je sudjelovao doslovce istjerao reportersku i snimateljsku ekipu HTV-a.

Shvativši kako je postupio kao nasilnik i cenzor nakon toga se nemušto ispričao na vlastitom twitter profilu. Vjerojatno će se i on pojaviti sa zviždaljkom pred Novinarskim domom 2. ožujka u 12.05.

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/sdp-izbacio-hrt-s-presice-nismo-im-poslali-poziv-ne-volim-takve-situacije-ali—550735.html

Zaključiti ću ovako. HTV (ne i HRT) u posljednjih je desetak godina malo pomalo gubila sve ono što bi trebalo krasiti javnu televiziju: profesionalnu izvrsnost, političku neutralnost, proizvodni potencijal na područjima dokumentarnog, znanstvenog, obrazovnog, kulturnog, pa i zabavnog programa. Još se uvijek donekle drži sportska redakcija.

Primjera radi, dokumentarne filmove danas za HTV proizvode samouki diletanti, bez akademskih znanja, sposobnosti i formalnih kvalifikacija. Da je tome tako svjedoči “mega projekt” dokumentarno-igranog filma u deset nastavak o životu i djelu dr. Franje Tuđmana koji je u pred-produkciji.

Na HTV-u postoje cenzurne i samo-cenzurne liste ljudi koji se ne smiju pozivati na televizijske divane u doba vladavine Andreja Plenkovića.

Međutim, gori i od najgoreg HTV-a su brojni sudionici VELIKOG MARŠA od Novinarskog doma do Trga svetoga Marka organizira pod bojnim pokličem “Novinarstvo ne damo!”

Da apsurd bude potpun taj se galamdžijski marš organizira baš na 100. obljetnicu osnivanja “Kominterne”, Treće komunističke internacionale, osnovane u Moskvi 2. ožujka 1919.

Svrha je Kominterne ovako definirana: “borba protiv međunarodne buržujske klase svim sredstvima, pa i oružjem, te stvaranje Sovjetskih republika kao oblik tranzicijske vlasti prije potpunog ukidanja država kao takvih.”

Službeno glasilo Komunističke internacionale – Kominterne

GONG-ova i HND-ova “kominterna” javno je uputila ovaj apel svima onima koji žele marširati prema Markovom trgu:

OTELI STE MEDIJE,
NOVINARSTVO NE DAMO!
#Ninanana
2. ožujka u 12.05
Novinarski dom, Perkovčeva 2, Zagreb

Nema slobodnog društva bez slobodnih novinara. A sloboda novinarstva i sloboda govora ozbiljno su ugrožene – brojnim tužbama, političkim pritiscima, prijetnjama, zahtjevima oglašivača, ugrožavanjem profesionalnih prava, nepoštivanjem zakona, ali i lošim zakonskim okvirom, izostankom medijske politike.

Medijski prostor karakterizira premreženost političkih i korporativnih interesa, netransparentnost vlasništva, marketing umjesto novinarstva. Novinarima se brani da slobodno rade, egzistencijalno ih se ucjenjuje, tuži kada pišu istinu.

Tražimo održivu medijsku politiku i pravni okvir kojim se štiti neovisnost i sloboda novinarske profesije. Medijski sustav u kojem se ostvaruje javni interes.

Jer bez novinarskih sloboda nema ni vaše slobode. Bez novinara ne biste znali tko krade vaš novac, vaše plaže, vaše šume.

Novinarstvo je javno dobro.

I zato, 2. ožujka u 12.05 ispred Novinarskog doma. Ponesite zviždaljke.

OTELI STE MEDIJE,
NOVINARSTVO NE DAMO!

Goran Radman prima “Titovu štafetu” kao izaslanik mrtvog diktatora 1984.

 

Jedan od brojnih agitpropovskih plakata Kominterne: Lenjin mete kapitalistički i okrunjeni “ološ”.
Foto: Hrvoje Zovko i premijerka Srbije Ana Brnabić.

U idućem
Podcastu Velebit,
kao gost nastupa
Slaven Letica.

Prethodni članakSuverenizam i domaća ćatologija i ćaćologija
Sljedeći članakJavni prostor kao deponij neprovjerenih podataka