Krajem kolovoza ove godine održan je u Zagrebu sastanak ministra pravosuđa Ante Šprlje i člana Istražnog povjerenstva u austrijskom parlamentu za „Hypo skandal“ dr. Rainera Hablea na temu jačanja suradnje između Austrije i Hrvatske u svezi „razotkrivanja i procesuiranja malverzacija vezanih za slučaj „Hypo banka“, a koje su se pokazale širokih razmjera i u Republici Hrvatskoj, posebno na području Istre i Zagreba.“
Tom prilikom ministar Ante Šprlje je dao jamstvo da će Republika Hrvatska biti angažirana s ciljem otkrivanja svih nezakonitih radnji koje su vezane za „Hypo skandal“, te ujedno izrazio želju da austrijsko pravosuđe, kao i Istražno povjerenstvo austrijskog parlamenta, o nalazima svojih istraga obavijeste nadležne institucije i u Hrvatskoj, kako bi se olakšalo suzbijanje prekograničnih financijskih kaznenih djela i prevara.
Posebno je bila istaknuta želja za aktivnijim pristupom austrijskog pravosuđa u svim predmetima koji bi bili vezani za Republiku Hrvatsku s obzirom na to da su istrage pokazale čvrstu povezanost hrvatskih i austrijskih pojedinaca i kriminalnih skupina.
Ne čudi što je priopćenje Ministarstva pravosuđa RH bilo samo jednodnevna vijest, uglavnom javnih medija, ali isto tako ne čudi što se do danas, u smislu pokretanja najavljenih aktivnosti od tijela hrvatskog pravosuđa, još ništa ne zbiva. Privatni mainstream mediji uglavnom i sami imaju „prste u pekmezu“ glede Hypo kriminala u Hrvatskoj, pa je i očekivano da se s tom temom ne žele baviti. Pravosudna tijela, nadležna za pokretanje istražnih radnji i kaznenih postupaka također ne čine ništa, ili barem ne dovoljno, da se neke, u javnosti vrlo dobro poznate, velike kriminalne afere do kraja rasvijetle i dobiju svoj pravosudni epilog. To pak neće biti moguće sve dok su vodeće strukture u DORH-u još uvijek iste kao i u proteklih 14 godina, kada su se bez standardnih bankarskih kriterija i na kriminalan način, prelijevali novci iz austrijske Hypo banke u Hrvatsku. Bajić i Cvitan su kriminal povezan sa Hypo bankom istraživali selektivno, s neospornim političkim motivom i pozadinom. Naime, vlastodršcima u Hrvatskoj je, od 2000. godine naovamo, Hypo kriminal dobro došao i koristan, jedino u koliko ga mogu staviti u kontekst detuđmanizacije države, odnosno povezanosti samog Franje Tuđmana i pojedinih njegovih tadašnjih suradnika s malverzacijama te banke. O tome najbolje svjedoči tajno snimljeni razgovor generala Vladimira Zagorca i savjetnika za sigurnost bivšeg predsjednika RH Stipe Mesića, Saše Perkovića. Transkript snimke objavio je svojevremeno “Hrvatski tjednik”. Stotine drugih aktera, korisnika Hypo kredita i „kredita“, iz političkog, bankarskog, poslovnog i uopće društvenog života Hrvatske, bili su od gore navedenog DORH-ovog dvojca zaštićeni „k’o lički medvjedi“. Stoga, koliko s jedne strane ohrabrujuće zvuči izjava ministra Šprlje isto toliko zabrinjava izjava njegovog stranačkog šefa Bože Petrova, koji je kazao kako ne vidi niti jedan uvjerljivi razlog zbog kojeg bi Dinka Cvitana trebalo maknuti s pozicije Glavnog državnog odvjetnika RH ?! Ako Ante Šprlje u vrhu DORH-a također ne vidi „nikakav problem“ onda su njegova „jamstva“, data austrijskom članu Istražnog povjerenstva za „Hypo skandal“, samo mrtvo slovo na papiru.
Kako ministar Šprlje s pravom apostrofira Istru, koja je, uz Zagreb, pogođena Hypo kriminalom „najširih razmjera“, osvježit ćemo sjećanje na jednom primjeru iz te naše županije, a o kojem smo vrlo iscrpno pisali u “Hrvatskom tjedniku”. Radi se o velikoj kriminalnoj aferi koja bi se, u nizu drugih nezakonitih radnji, vrlo brzo i uspješno mogla privesti koncu na način da se više od milijun četvornih metara najatraktivnijeg priobalnog zemljišta vrati u vlasništvo i posjed prvobitnog vlasnika, grada Vodnjana. Riječ je o projektu Barbariga – Dragonera, na brijunskom priobalju, neurbanizirano zemljištu koje je grad Vodnjan prodao u bescjenje poduzeću u vlasništvu kriminalne skupina povezane sa šefovima Hypo centrale u Klagenfurtu, Striedingerom i Kultererom, koji su odobrili novac za kupnju spomenutih parcela. Nedugo nakon prodaje uslijedila je, od Gradskog vijeća Vodnjana, urbanizacija Barbarige – Dragonere čime se enormno podigla vrijednost zemljišta koje je bilo od novih vlasnika predviđeno za brzu prodaju, kako bi oni, kroz tu prenamjenu, mogli na tome zaraditi najmanje 250 milijuna eura, No, kako su konzervatori intervenirali, jer su tamo pronađeni ostaci rimskih vila, prodaja se otegnula, a od urbanizacije je zbog arheoloških nalaza izuzeto oko 40% terena. Krediti koji su odobreni za kupnju, kao i oni koji su dodjeljivani za navodne „projekte“, a što se u stvarnosti uglavnom prelijevalo u privatne džepove političara, odvjetnika, arhitekata i dr., su na kraju, na dan 31.12. 2009. godine, sveukupno iznosili impresivnih 56.384.386,44 eura. Njih su vlasnici morali svake četiri godine „vraćati“, zbog nemogućnosti brze prodaje, na način što bi na račun Hypo Klagenfurt uplatu kreditnih potraživanja izvršila Hypo banka u Zagrebu koja je „ekipi“ iz Istre odobravala novi kredit u punom iznosu duga da bi ovi mogli anulirati prispjelu obvezu i obrnuto. Sve je to išlo do trenutka kada su austrijsko DO i policija ušli u klagenfurtsku središnjicu banke i započeli istragu. Tada je došlo do panike kod stvarnih vlasnika projekta Barbariga – Dragonera jer je sredinom 2010. godine isticao kredit koji se trebao vratiti, a pošto, zbog započete istrage, nisu više mogli dobiti novi, nisu znali kako izbjeći raskrinkavanje njihovih malverzacija. Rješenje su pronašli Ivan Jakovčić, Anto Nobilo i Mićo Carić nagovorivši „najbogatijeg Hrvata“ Danka Končara da on kupi taj projekt kako pozadina tog mega kriminala ne bi izašla na vidjelo. Danko Končar je to i učinio, kupio kompromitirani projekt za gotovo duplo višu cijenu od procijenjene koju je imao u Due diligence, za čiju izradu je sam platio oko milijun kuna. Naime, 89 milijuna eura, iako je procijenjena vrijednost u Due diligence bila 49 milijuna eura. Plaćanje je izvršeno u dva obroka. Danko Končar je u istom dokumentu, njegovom pravnom dijelu, upozoren od stručnjaka da se za Barbarigu – Dragoneru vodi kazneni postupak pod brojem K- 68/01 i da „ ako sud okrivljenike oglasi krivim za počinjenje kaznenog dijela koje im se stavlja na teret, tj. ako utvrdi da je predmetno zemljište prodano ispod njegove vrijednosti, te da je tako počinjeno, okrivljenicima inkriminirano kazneno djelo, nastat će situacija u kojoj će predmetni Ugovor biti pravno nevaljan, tj. obzirom na odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) ugovor će s obzirom na to da je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i Moralu društva biti ništav.
S obzirom na to da se prema članku 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništavosti ne gasi (ne zastarijeva), te da pravo zahtijevati utvrđenja ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (stavak1.) te i državni odvjetnik (stavak 2.) jasno je da bi pravomoćna presuda u kaznenom predmetu broj K- 68/01 bila osnova za utvrđivanje ništavosti predmetnog ugovora.“ (Due diligence za Projekte Porto Mariccio i Dragonera, str. 99)
Dakle Danko Končar je bio upozoren od pravnih stručnjaka koje je sam angažirao i platio da može izgubiti ono što se sprema kupiti. Hrvatska država bi po slovu Ustava i zakona proisteklih iz njega mogla i trebala vratiti vlasništvo nad više od milijun četvornih metara, jer je grad Vodnjan prodao neurbaniziranu zemlju ispod tržišne cijene koja se tada plaćala i potom urbanizirao istu, čime je pogodovao kupcu na vlastitu štetu, omogućivši mu barem desetak puta veću dobit od njegove investicije umjesto da je urbanizirao prije prodaje i tako sam ostvario tu ogromnu dobit u korist svojih građana. Osim toga austrijska su tijela istrage dokazala kako su više lokalnih čelnika, kao i odvjetnik Grada dobili pozamašne iznose novaca da bi pogodovali kupcu na gore opisani način. O tome smo u Hrvatskom tjedniku također iscrpno pisali no, duo Bajić – Cvitan nisu ništa poduzeli, a što im je bila profesionalna dužnost. Već zbog tog propusta, odnosno ne činjenja, oni bi i sami trebali kazneno odgovarati pred slovom zakona, a ne da i dalje obnašaju časne dužnosti u DORH -u. Na kraju pitanje za gospodina Šprlju, neka nam javno odgovori – Ima li bilo koja zakonom predviđena prepreka da se postupak izvlaštenja Danka Končara od vlasništva nad Barbarigom – Dragonerom ne izvrši?
Autor: Nino Mogorović