Nježno hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i energetike poslalo je svoje maskirane specijalce e da bi vlasniku poslalo poruku zbog te ružne grozote od građevine kojom se on ponosi, sagrađene i dograđene bez katastarskih, građevinskih i inih dozvola.
Već neko vrijeme, pokušavam duboko disati. Vjerujem da će mi dotok kisika u mozak pomoći. Smirujem kovitlac emocija spuštanjem kapaka i zatvaranjem očiju pred kompjuterskim ekranom. Na stolici ukrižavanjem nogu improvoziram tijelo u kakav-takav položaj lotusa. Ručnim palčevima nježno dodirujem jednu po jednu jagodicu kažiprsta, srednjaka, prstenjaka i maloga prsta. Poput Aborigina kad puše u didgeridoo kroz nos i usta istodobno, ja izdišem i uzdišem: “Om, om, hm, hm, kkhrrmm (eh, na tom mjestu se obično zakašljem, zbog prekomjerna pušenja, valjda, pa otuda taj: “kkhhrrkkmmm”)”. Ušima ne mrdam, jezik sam za nepce zalijepio. Jednostavno nastojim ne vonjati, ne ćutiti, ne čuti i ne vidjeti, ne razmišljati i ne misliti. Trudim se biti poput vrtnog puža u vlastitoj krhkoj kućici i šutjeti – o čemu?!
Već neko vrijeme, klonim se rasprava o nasilničkom totalitarističkom (neofašističkom, neonacističkom, a ponekad i neostaljinističkom, neizbježno hrvatskom, kako se dirljivo, pjesnički dosjetljivo, hrabro i kontrapovijesnopamtljivo u novije doba izražavaju i odražavaju ljudi od historijskog značaja za Rub Civilizacije, stručnjaci za marksistički susret zapadnoeuropskog susreta s azijskim načinom poimanja dijalektičkog sraza proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga na plemensko-nacionalnom poimanju imaginanoga, filozofsko-praksisovskoga Balkana na primjeru “Srba u Hrvatskoj”: dr. Milorad Pupovac, dr. Dejan Jović 1) i još neki neprijeporni majmuni, gangsteri, heroji, geniji, lupeži & papci 2), poput primjerice, poklopca svakom loncu i lonca svakom poklopcu dr. Žarka Puhovskoga 3), dakle, klonim se rasprava o – “povijesnom revizionizmu u kojemu se u europskom kontekstu želi rehabilitirati ustaštvo, a optužiti sve druge: Jugoslaviju, socijalistički poredak, komunistički pokret, druge narode na prostoru bivše Jugoslavije, to jeste Srbe i ostale, što je matrica po kojoj se to odvija u Republici Hrvatskoj, i što doprinosi tome da Hrvatska postaje faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije, da Hrvatska postaje faktor produbljivanja nepovjerenja na prostorima bivše Jugoslavije i da predstavlja svojevrsnu crnu ovcu u ionako ne baš svijetlom stanju međuetničkih odnosa na prostorima bivše Jugoslavije”, a što se sve “u Hrvatskoj ogleda u tome da se pokušava rehabilitirati ustaški pokret i ustanoviti ga u novom europskom kontekstu, u novoj europskoj Hrvatskoj, u čemu značajnu ulogu imaju pojedini članovi episkopata lokalne Katoličke crkve i klera općenito, pojedine veteranske organizacije, pojedine političke stranke i nevladine organizacije koje su nastale uz tijesnu povezanost s episkopatom lokalne Katoličke crkve i nacionalne Katoličke crkve i političkih stranaka koje su s njima povezane kao njihovo političko krilo”. 4)
Priča koja budi – u narativu Johna Dos Passosa 5) iz Manhattan Transfera, mislim onako: stvarni događaj uz paralelni medijski prikaz! 6) – izgleda ovako: 21. kolovoza 2019. u inače uspavanom alpskom švicarskom Bernu, dogodio se: “haos na ulicama u Bernu: navijači Crvene zvezde se sukobili sa domaćinima koji su provocirali povicima o Kosovu! Policija pucala!” 7), dok se istodobno, tisućicu kilometara daleko, gdje su braća Srbi jošte živi (a među njima, navodno, i neki državotvorni Srbijanci), negdje u teškoj dalmoškoj zabiti gdje crvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče na i u kolovozu, dogodio augustovski konprapunkt tj. neki drugi događaj nemio: “Upali su maskirani, vidjele su im se samo oči. U rukama su imali šipke i palice. Viknuli su ‘majku vam jebem, Zvezdu gledate!’
Sigurno nije taj Boris Petko minuciozno analizirao filmove Quentina Tarantina 8), na koje se pokušava furati: opasne maske na glavonjama, palice, toljage, šipke, daske i mačete, sve protiv njega, žena, staraca i djece u birtiji.
Umjesto da Boris Petko, negdašni hrabri momak iz jadne VRSK – momak koji s fotografirao s Draganom Vasiljkovićem, tzv. Kapetanom Draganom, stoposto negdje 2004/05, s obzirom da znamo kad je Kapetan Dragan kupio i posjedovao ovako ružno odijelo – razmisli o slijedećemu:
1) Nježno hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i energetike poslalo je svoje maskirane specijalce e da bi mu poslalo poruku zbog te ružne grozote od građevine kojom se on ponosi, sagrađene i dograđene bez katastarskih, građevinskih i inih dozvola (prvo upozorenje prije rušenja).
2) Nježno hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i energetike poslalo je svoje maskirane specijalce s palicama, toljagama, šipkama, daskama i mačetama, koji – tko zna zašto? – nisu oštetili ni kožne fotelje, ni šank, ni stolice, ni ogledala po zidovima, petnaestero njih, maskiranih, u tri ili pet auta, bez pamtljivih registracija, koje nisu novosadaske, ni beogradske, a ni – KNN SRK.
Bez suvišnih analiza, zajednički nazivnik
ovdje jest samo jedan:
braća Srbi!
I to braća Srbi koji su u sukobu s cijelim svijetom,
bilo gdje i bilo kad:
na Kosovu kosovskom,
na Kosovu dalmatinskom ili
Kosovu švicarskom,
Kosovu zapadnoeuropskom.
Gori od njih jesu samo oni koji na njihove specijalnoratovske
(u novije doba, kaže se: asimetrične) basne nasjedaju.
Oni pak,
to su Jugoslaveni,
Zapadni Balkanci,
Regionalci,
Falši Europljani.
Oni su opasni,
oni lažu,
oni manipuliraju:
oni koji im nasjedaju,
oni su glupi.
Bez obzira na naciju,
bez obzira na trenutak.
Eto zašto se neko vrijeme trudim biti poput vrtnog puža u vlastitoj krhkoj kućici, piše na početku.