Stvarni razlog sve te silne dreke i medijske harange “bivših” velikosrba protiv današnje hrvatske države i naroda, nije nikakva zaštita “ugroženih” Srba, već njihova konspirativna namijera da se time u Hrvatskoj utiša svaki glas domoljublja i slavlja novopostignute slobode. Na taj način želi se ušutkati i zauzdati hrvatsku vlaste i učiniti ih svojim poslušnicima. Oni i dalje vjeruju da je njihov zadatak podrivati kredibilitet samostalnosti današnje Hrvatske u očima svijeta, ne bi li je, uz pomoć pritisaka i ucjena “međunarodne zajednice” i utjecajnih lobija, zadržali u okviru “naše regije”, vezanu za Srbiju, i time joj ponovo nametnuli svoju političku i gospodarsku dominaciju.

Autor: Željko Dogan

Zaista jesmo jedna od najtalentiranijih i najuspješnijih nogometnih nacija na svijetu, ali bavljenje tim sportom i tolikim “slučajnim incidentima” u vezi s njim, moglo bi nas doći glave. I države.

Vjerovatno se sjećate da je “građanski rat na našim prostorima” počeo nakon  jednog takvog “slučajnog incidenta” na Maksimiru kada su “ničim izazvani” navijači Dinama napali “nenaoružanu i miroljubivu srpsku decu”, koja su tada, kao “navijači” Crvene zvijezde doputovali iz Srbije s namjerom da izazivanjem nereda i sukoba u Hrvatskoj, učvršćuju “nerazrušivo bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti”, predvođeni u to vrijeme kultnim mirotvorcima, Arkanom i Aleksandrom Vučićem. koji su svoju “časnu bratsku ljubav” prema Hrvatima jasno demonstrirali i u idućih 4-5 godina nakon toga, u velikosrpskoj agresiji na “povampirenu NDH.”

Zahvaljujući zaslugama u “mirotvornim akcijama” na tlu Hrvatske i BiH, Vučić se kasnije uzdigao do neslućenih političkih visina i kada danas kao predsjednik Srbije, s tih visina zagrmi, ako je vjerovati beogradskim medijima, tresu se gaće ne samo Hrvatima nego Amerikancima i Rusima ( “Vučić zagrmeo, trese se Vašington i Moskva”)

No, vratimo se mi “slučajnim incidentima” u vezi s nogometom koji nas iz bivšeg mraka kao nerazdvojne sjene prate. Naime, ako nakon onog što se dogodilo na Maksimiru, odvrtimo film još malo unatrag naići će mo na sličan “incident”  koji se dogodio u Škotskoj. Tada je u prigodi održavanja utakmice Engleska – Jugoslavija jedan drugi član iste “navijačke skupine” kojoj su pripadali Arkan i Vučić, a na čelu koje bio zloglasni Boža Spasić, “slučajno” zalutao u jedan mali škotski gradiću gdje je “u prolazu” naletio na jednog vatrenog navijača tada još nepostojeće hrvatske države, Nikolu Štedula. I onako usput, čisto iz “navijačkih” razloga u njega upucao 6 -7 metaka.

No, taj put, inače u pucanju vrlo vješt, profesionalni “navijač” Vinko Sindičić, nije imao sreće. Policija je na brzinu otkrila da je u Škotsku doputovao pod lažnim indentitetom i da se  nije radilo o slučajnom “navijačkom  obračunu” između hrvatskih emigranata. Kako su tada izvijestili (objektivni kao i danas) srpskohrvatski mediji. Pa je taj nesretni i zaslužni “navijač” Jugoslavije “ni kriv ni dužan” morao odguliti 10-ak godina u škotskom zatvoru.

Sreća ga je ipak pomilovala kada je nakon toga izručen u ruke legendarnom “hrvatskom” pravosuđu, koje ga je “zbog nedostatka dokaza” promptno aboliralo za sve njegove “navijačke incidente”, iako postoje utemeljene sumnje da je na svojim mnogobrojnim “navijačkim” putovanjima po Europi, na sličan način kao Štedula, sredio mnoge druge istaknute navijače slobodne Hrvatske. Među njima i Brunu Bušića.

Ta se navijačka priča završila tako da se nakon toga Sindačić mogao mirno umiroviti u Italiji, odakle je i dalje na stalnoj vezi s Antom Nobilom, Milomirom Marićem i  Božidarom Spasićem. Bože moj, hrvatska nogometna reprezentacija i Dinamo, unatoč svim mogućim bojkotima, još uvijek su iznimno uspješni i nikad se ne zna kada im “navijač” s tako bogatim iskustvom na nekoj važnoj utakmici, može ponovo zatrebati.

A što tek reći o famoznoj i još uvijek nerazjašnjenoj svastici, koja je “nekim čudom” iznikla na travnjaku poljudskog stadiona za vrijeme izravnog TV prijenosa i priskrbila nam svu fašističku slavu ovog svijeta? O brojnim drugim “fašističkim” incidentima i neredima za vrijeme utakmica naše nogometne reprezentacije, Dinama i Hajduka, od strane ubačenih krtica u čvrsto jezgro njima najlojalnijih navijača, mogle bi se debele knjige napisati, ali je na kraju važno upamtiti samo jedno: Svi ti “spontani” incidenti imali su isti cilj – učvrsti u svijetu sliku o nama Hrvatima kao “nepopravljivim fašistima” i “balkanskim divljacima”.

Mogli bi sada ovdje nabrajati još na desetke sličnih “slučajnih incidenata” povezanih s nogometom, ali čemu kada oni za hrvatsko pravosuđe očito nemaju nikakve pouke ni važnosti.

Prije nego dođemo do ovog najnovijeg u okolici Knina, spomenimo ipak samo one najpoznatije, poput fotografija “spontanog” formiranja svastike od tijela “hrvatskih navijača” na tribini stadiona u Livornu za vrijeme utakmice Italija-Hrvatska, koje su munjevito obišle svijet, pa sličnih izgreda iste “navijačke skupine” na utakmici tih dviju reprezentacija u Milanu, nekoliko godina kasnije, ali i u još cijelom nizu drugih europskih gradova i zemalja. Ostale su upečatljive slike “spontanih” nereda “hrvatskih navijača” na europskog prvenstvu u Francuskoj, a posebice one s prekinute utakmice Hrvatska – Češka, koja je eksplodirala u kanonadi vatre i dima i prikazali nas Europi i svijetu u najgorem svjetlu.

A što tek reći o famoznoj i još uvijek nerazjašnjenoj svastici, koja je “nekim čudom” iznikla na travnjaku poljudskog stadiona za vrijeme izravnog TV prijenosa i priskrbila nam svu fašističku slavu ovog svijeta?

O brojnim drugim “fašističkim” incidentima i neredima za vrijeme utakmica naše nogometne reprezentacije, Dinama i Hajduka, od strane ubačenih krtica u čvrsto jezgro njima najlojalnijih navijača, mogle bi se debele knjige napisati, ali je na kraju važno upamtiti samo jedno: Svi ti “spontani” incidenti imali su isti cilj – učvrsti u svijetu sliku o nama Hrvatima kao “nepopravljivim fašistima” i “balkanskim divljacima”.

Naravno da je u sklopu uništavanja sveg uspješnog u Hrvatskoj, jedan od ciljeva bio uništiti i vrhunski nogomet kao uspješnu hrvatsku priču. Pri tom se nisu birali načini niti sredstva. Sjetimo se “slučajnih” afera i šokantnih zlostavljanja ključnih igrača i istaknutih pojedinace HNS- a, koji su bili najzaslužniji za taj uspjeh. Pogledajte kako je prošao menedžer daleko najuspješnijeg hrvatskog kluba i uzgojitelj najboljih igrača, Zdravko Mamić. Njegov dugogodišnji javni linč, medijska i sudska hajka, fizički napadi u Splitu i na Braču te pokušaj atentata kada je ranjen  u nogu u BiH, nešto je što se teško može vidjeti bilo gdje drugdje i usporediti s bilo čime sličnim.

Nisu bile pošteđene ni najveće zvijezde Vatrenih. Tako je kamenovana kuća za odmor u kojoj je boravio Ivan Rakitić sa suprugom i djetetom, dok su Modrić i Lovren najvulgarnije medijski vrijeđani i sudski mrcvareni i to  baš “slučajno” pred važne utakmice reprezentacije, dok se među igrače stalno pokušavalo podmetnuti kukavičje jaje međusobnih svađa i podijela.

Naravno, kod hrvatskih reprezentativaca, to nije moglo uspjeti. Ipak su u pitanju vrhunski profesionalci. Koji znaju čitati igru.

Za sve te “slučajne” ispade i podmetanja na stadionima i izvan njih, karakteristična je činjenica da se oni uvijek događaju po “bivšoj” udbaškoj matrici koju je lako prepoznati svima, osim hrvatskim policajcima, sucima, političarima i djetinjasto naivnim Hrvatekima, rekao bi Hodak.

Ali evo, ovdje ću se ostaviti kopiranja Hodakovog originalng stila, jer je nakon najnovijeg i još nerazjašnjenog “incidenta” u Uzdolju kod Knina (koji miriše na poljudsku svastiku) potrebno stvarno ozbiljno zazvoniti na uzbunu. Krajnje je vrijeme da se složi ekspertni tim stručnjaka za sigurnost koji će temeljito proanalizirati, do dna korijena istražiti i dati smjernice kako iskorijeniti ovakve nemile “incidente”, koji na tragičan način oštećuju današnju hrvatsku državu.

Bit će vrlo interesantno čuti što će reći čelnici hrvatske policije i pravosuđa, posebice profesionalni pljuvači po hrvatskoj predsjednici, ako netko treći otkrije da su “nered” u kafiću napravili pripadnici “detektivske agencije” Božidara Spasića  koji su inače vrlo aktivni u  insceniranju sličnih “incidenata” u Crnoj Gori, BiH, na Kosovu pa čak i u makedonskom parlamentu, ili dobro podmazane korisne budale? U Hrvatskoj naime nije nikakav problem naći desetak šlogara koji će za dobre novce ili drogu učiniti tako nešto i reći sve što im se kaža da bi se sakrila pozadina. Sjetite se nedavnog suludog odlaska u Beograd i pokušaja osvajanja tribina Partizanovog stadiona od stane “navijačkih huligana” iz Splita.

Ne postoji naime opravdanje za toliku nemoć hrvatske policije, pravosuđa i obavještajnih službi da spriječe, adekvatno istraže i procesuiraju ove, na prvi pogled, nasumične događaje.

Postoji dakle samo jedan razlog za njihovu neučinkovitost, a to je sabotaža današnje hrvatske države od strane moćnih krtica “bivše” duboke države u tim ključnim institucijama.

Vidite, ako talijanska policija nakon “spontanog” formiranja svastike na tribinama stadiona u Livornu ili nereda na utakmici u Milanu uhiti “navijače” odgovorne za te incidente, doprati ih do granice i izruči ih u ruke hrvatskoj policiji i pravosuđu, ako to isto, nakon sličnih ispada urade i policije Njemačke, Austrije, Švicarske, Francuske, ostaje zagonetno čudno zašto ih nakon preuzimanja, hrvatska policija i pravosuđe štite, ne dopuštajući da se njihova imena, biografije i fotografije objave u medijima, te potom primjerno procesuiraju i kazne, što je inače redovita procedura u svim uređenim državama. Zbog čega takvih “incidenata” kod njih nema, posebice ne serijskih, koji se kada je Hrvatska u pitanju, po istoj matrici ponavljaju godinama.

Za bolje poznavatelje stanja u hrvatskoj policiji i pravosuđu nije dakle nikakvo iznenađenje to što su i ovaj incident u Uzdolju kod Knina okvalificirali kao “izazivanje nereda”, iako nitko još ne zna tko su, otkud su došli i gdje su netragom nestali tajanstveni “izazivači nereda”, i unatoč tome što je, po izjavama svjedoka, munjeviti napad na “ugrožene Srbe” u kafiću i bijeg fantomkama zamaskiranih “izgrednika” izgledao profesionalno organiziran. Još je intrigantnija činjenica da su u trenutku napada na kafić u nekom selu Bogu iza leđa, u njem bili državljani SAD, Njemačke, Francuske i Velike Britanije (!?).

Bit će vrlo interesantno čuti što će reći čelnici hrvatske policije i pravosuđa, posebice profesionalni pljuvači po hrvatskoj predsjednici, ako netko treći otkrije da su “nered” u kafiću napravili pripadnici “detektivske agencije” Božidara Spasića  koji su inače vrlo aktivni u  insceniranju sličnih “incidenata” u Crnoj Gori, BiH, na Kosovu pa čak i u makedonskom parlamentu, ili dobro podmazane korisne budale? U Hrvatskoj naime nije nikakav problem naći desetak šlogara koji će za dobre novce ili drogu učiniti tako nešto i reći sve što im se kaža da bi se sakrila pozadina. Sjetite se nedavnog suludog odlaska u Beograd i pokušaja osvajanja tribina Partizanovog stadiona od stane “navijačkih huligana” iz Splita.

Mora nam biti jasno da Srbija ima fantastično ustrojene obavještajne i paraobavještajne službe koje su nasljedno pustile duboko korijenje u Hrvatskoj, BiH, Crnoj gori, Kosovu i Makedoniji, kao i razgranatu mrežu svojih sunarodnjaka te korumpiranih ili prošlošću ucijenjenih domaćih suradnika, koji  vješto podrivaju i destabiliziraju sve novonastale države na prostoru bivše Jugoslavije (osim Slovenije), provocirajući u njima nerede, podjele i ekstremizam.

Pa se onda čude “kao pura dreku” (k vragu, opet vučem na Hodaka) i tobože žale što se takve stvari događaju.

Za primjer uzmimo reakciju notornog spin doktora, Pupovca, povodom  najnovijeg incidenta u okolici Knina, koji je po pisanju beogradskog Blica, “na scenu stupio odmeren, oprezan i vispren kao i uvek”,  pa tronutim glasom pravog “hrvatskog patriote” (gle iznenađenja!) “usporedio današnju Republiku Hrvatsku s ustaškom NDH” (toliko o “odmerenosti i oprezu’), da bi na kraju, zabrinut, kakav već jeste, najavio slanje nove tone pisama i “dokaznog materijala” na sve relevantne EU i svjetske adrese. Kako bi “vasceli svet uverio” u istinitost svoje usporedbe.

I tko da mu “ne poveruje”, onako iskrenom i neiskvarenom. Baš kao i u slučaju kada je tvrdio da je u Hrvatskoj nasilno pokršteno 10 tisuća srpske dijece ili da ništa ne zna o tragičnoj sudbini dr. Šretera. Još kad su mu nakon teatralnog nastupa u Saboru (pogotovo u optužbama protiv trenutne hrvatske predsjednice i crkve) žurno dali za pravo njegovi mentori u Beogradu, Vučić, Dačić, Vulin, …. te isto kao i on, prema današnjoj Hrvatskoj patriotski nastrojeni –  Zoran Milanović, Stjepan Mesić, Anto Nobilo, Vedrana Rudan, Anka Mrak-Taritaš, Robert Bajruši, Matija Babić… onda zaista nitko nema razloga posumnjati u Pupovčevu iskrenost i dobre namijere.

Ali sve to skupa nije bilo dovoljno jednom drugom okorijelom “hrvatskom patriotu” i Pupovčevom saborcu iz Novosti, Vojislavu Mazzocciju, koji je, u isto tako po “patriotskom” naboju poznatom Indexu, usporedio današnju hrvatsku predsjednicu, gospođu Grabar-Kitarović,  sa ni više ni manje nego – Antom Pavelićem!? Uz tvrdnju da ona skupa sa katoličkom crkvom želi “oživjeti ustaški režim i državu”. Aferim vojvodo, pardon Vojislave.

Evo za kraj, budimo opet ozbiljni, iako je jako teško biti samo ozbiljan s obzirom na gotovo svakodnevni tragikomični cirkus u Hrvatskoj.

Ne treba biti jako “vispren” da bi se zaključilo kako je namjera svih tih “slučajnih incidenata” svastika i fantomki, upravo ono o čemu Milorad Pupovac i njegovi velikosrpski mentori u Beogradu guslaju još tamo od “spontanog” ustanka u Kninu 1991. godine – Prikazati današnju slobodnu i samostalnu Hrvatsku kao “novu NDH” i nestabilnu državu, koja ima velikih problema sa “ponovnim buđenjem fašizma” i ljudskim pravima “ugroženih” Srba.

Ukratko, većina tih čestih “navijačkih” incidenata i napada na “ugrožene Srbe” u Hrvatskoj, slučajni su i događaju se spontano isto tako kao i česti šumski požari u Dalmaciji i njenom zaleđu, koji izbijaju nekako baš u najnepovoljnim vremenskim uvjetima za gašenje i to po nekoliko njih u razmaku od nekoliko sati i na udaljenosti od svega nekoliko kilometara jedan od drugoga, čemu sam prije nekoliko godina na podnožju Biokova, s imotske strane, bio svjedok.

Samo kompletan idiot  može povjerovati da su svastike na stadionima u Livornu i na Poljudu slučajni incidenti a fašistički ispadi “navijačkih huligana” spontani. Isto se može reći i za službena zaštitu “izgrednika” od strane državnih institucija koji bi ih, kao što se to radi u uređenim državama, morali javno indentificirati i procesuirati.

Dakle, odluka hrvatske policije i pravosuda da inscenirani napad na navijače Crvene Zvezde u okolici Knina okvalificira kao slučajno “izazivanje nereda” jasan je signal da je duboka država odlučila i ovaj “incident” pomesti pod tepih s jasnom namjerom da se stvari ne rasčiste do kraja.

No, ne treba biti jako “vispren” da bi se zaključilo kako je namjera svih tih “slučajnih incidenata” svastika i fantomki, upravo ono o čemu Milorad Pupovac i njegovi velikosrpski mentori u Beogradu guslaju još tamo od “spontanog” ustanka u Kninu 1991. godine. Prikazati današnju slobodnu i samostalnu Hrvatsku kao “novu NDH” i nestabilnu državu, koja ima velikih problema sa “ponovnim buđenjem fašizma”  i ljudskim pravima “ugroženih” Srba.

Stvarni razlog sve te silne dreke i medijske harange “bivših” velikosrba protiv današnje hrvatske države i naroda, nije dakle nikakva zaštita “ugroženih” Srba, već njihova konspirativna namijera da se time u Hrvatskoj utiša svaki glas domoljublja i slavlja novopostignute slobode. Na taj način želi se ušutkati i zauzdati hrvatsku vlaste i učiniti ih svojim poslušnicima.

Oni i dalje vjeruju da je njihov zadatak podrivati kredibilitet samostalnosti današnje Hrvatske u očima svijeta, ne bi li je, uz pomoć pritisaka i ucjena “međunarodne zajednice” i utjecajnih lobija, zadržali u okviru “naše regije”, vezanu za Srbiju, i time joj ponovo nametnuli svoju političku i gospodarsku dominaciju.

Ako im to, u suradnji s mentorima izvana i petom kolonom iznutra uspije, opet će se vratiti crni dani za Hrvatsku i Hrvate.

U BiH s Republikom Srpskom, to je po svemu sudeći gotova i zapečećena stvar.

U Crnoj Gori, gdje se više od jedne trećine stanovništva izjašnjava kao “ugroženi” Srbi, to je izgleda samo pitanje vremena. Kao tvrd orah ostaju dakle  još samo Hrvatska i Kosovo. Stoga se formiranjem “zajednica srpskih opština”, žestokim ocrnjivanjem, te stalnim izazivanjem podjela i incidenata te dvije mlade države nastoje oslabiti i destabilizirati. Kako bi ih “međunarodna zajednica” mogla prisiliti da i one budu kooperativni dio zajedničkog zapadnobalkanskog riješenja. u korist Srbije i Srba.

Kada je u pitanju Hrvatska, to je već uhodana matrica ponašanja velikosrpskih revanšista koji Hrvatima nisu i nikada neće oprostiti bijeg iz njihove tamnice naroda ni poraz u Domovinskom ratu. Mora nam biti jasno da ogrezli “bivši” velikosrbi i Jugoslaveni, nakon propasti Jugoslavije i sloma velikosrpske agresije, u današnjoj hrvatskoj državi nemaju nikakvu drugu ulogu osim da preko stalnog podmetanja i provociranja “fašističkih” i “navijačkih incidenata” potpaljuju stare i izazivaju nove podjele u društvu. Preko podjela i sukoba oni su uvjereni da u Hrvatskoj postižu svoj cilj.

Komentari