– Evo dvije milijarde iz budžeta kao i svake godine!
– Za što je to?
– Za civilno društvo, BABE i takve.
– O, da, treba, treba, neka samo.
– Evo još milijarda-dvije za NOB i JNA mirovine.
– Aha, ok, super, može.
– Evo još 500 milijuna!
– Kome to?
– Protudržavnim medijima, Glupiga, Hoboctu i takvima.
– Aaa, super, fino, moramo imati to…
– 5 milijuna tu.
– Za?
– Peseke i mace, za njihove udruge, iako ne dođe lova do peseka i maca, nego ju okrenu vlasnici udruga, al nek se nađe.
– Joj super, može za životinjice.
– Evo 3 milijarde za naoružanje, za vojsku koja će nas štititi u slučaju da nas ponovno netko napadne, koja će spasiti živote koje smo u prošlom ratu gubili jer nismo bili naoružani, a nametnuli su nam embargo i ljudi su ginuli, djeca, civili, dragovoljci, sad ćemo imati oružje pa ćemo to moći spriječiti, a i moramo imati vojsku…
– ŠTO?!? Razbacivanje novcem dok imamo toliko bitnijih stvari!!! Djeca su bolesna, a vi kupujete oružje?!? Sad ću uzeti veliki križ i hodati danima da skrenem pozornost na ovo besmisleno trošenje novca i drago mi je što me podržavaju ljudi i mediji jer to što radim ima smisla. Da je slučajno u zadnjih dvadesetak godina bio neki povod gdje su se bacali novci ja bih isto napravio, ali nije bilo, jednostavno osim ovog naoružavanja Hrvatske vojske ja ne vidim niti jedan jedini slučaj da bi negdje išao novac koji bi se mogao bolje potrošiti.