Uvijek bih sa svojim narodom otišao u Bleiburg i nikada ne bih uklonio ploču poginulim HOS-ovcima zato što smeta njihovim ubojicama!
Nisam filozof, antropolog, politolog ili neki drugi kompetentni stručnjak za to područje (obitelj) pa vam mogu samo odgovoriti kao kršćanin i Hrvat. Obitelj je temelj naše tradicije i opstojnosti. Obitelj bi trebala to i ostati i valjalo bi učiniti sve da sačuvamo vrijednosti obiteljskoga života. Nama je obitelj postala mjerna jedinica za iseljavanje. Ne odlaze nam više samo očevi u inozemstvo nego i cijele obitelji. Ne učinimo li nešto glede toga u najskorije vrijeme, taj će proces postati ireverzibilan, a onda ćemo imati tužan kraj.
Priča o Miroslavu Škori kao mogućemu kandidatu za predsjednika RH zakotrljala se prošloga tjedna u hrvatskoj javnosti kada su marketinške agencije objavile kako je, i bez isticanja kandidature, u istraživanju osvojio treće mjesto, odmah iza aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i mogućega SDP-ova kandidata Zorana Milanovića. Sam Škoro kaže da je iznenađen, no čini se da je prava istina ipak nešto drugo, odnosno da se o njegovoj mogućoj kandidaturi razgovara izvan javnosti već neko vrijeme. On nam to ne će priznati. Još nije spreman objaviti ni konačnu odluku o tomu hoće li ili ne će u izbornu utrku. Pripremajući se za ovaj intervju, doznali smo zapravo kako više nema dvojba i kako je on odluku o nadmetanju već donio. Ali, dakako, i mi poštujemo njegove izjave pa smo do daljnjega djelomično suzdržani. Sve je ovo razlog za prvi intervju Hrvatskoga tjednika s iznimno popularnim glazbenikom i iznimno obrazovanim čovjekom i poduzetnikom koji ima dva fakulteta i doktorsku titulu iz ekonomije, bavi se vinogradarstvom, pjevanjem, tv-voditeljstvom, a naravno, kao što dobar dio javnosti znade, ima iskustva i u politici jer je neko vrijeme bio saborski zastupnik iz redova HDZ-a, a onda ga napustio jer ta politika u svojoj pragmi nije korespondirala s njegovim idealima i uvjerenjima.
Poštovani g. Škoro, nedavno je objavljena anketa HRT-a prema kojoj biste, već danas, da se kandidirate za predsjednika Republike Hrvatske, prije moguće objave kandidature, osvojili 9,4 posto glasova, što Vas svrstava na visoko treće mjesto. No Vi se zapravo uopće niste kandidirali, nego ste o kandidaturi doznali iz medija?
Upravo tako. Anketa me je iznenadila jednako kao i sve druge. S obzirom na to da sam dugo godina u ovomu svom poslu i surađujem sa svim medijima, zanimalo me je kako je do toga došlo pa su mi rekli da je uobičajeno, uz već poznate i moguće kandidate, u svakoj anketi predstaviti i nekoliko novih osoba. Pretpostavljam da je sve posljedica moje velike medijske nazočnosti nakon operacije.
Istodobno, najviše me vesele teorije zavjere koje je, kao, neki genijalni um smislio, pa ispada da sam Trnoružica kojoj su vile pri rođenju trasirale put te je sve na tomu putu činjeno smišljeno ne bih li ja jednoga dana bio predsjednički kandidat. Najbolje je odgovoriti onom narodnom, nit’ luk jeo – nit’ luk mirisao.
Razmatrate li, međutim, mogućnost kandidature? Ili, da budemo precizniji, odbacujete li mogućnost kandidature ili je ona ipak moguća?
Dobro Vam je i ovo pitanje. Nakon ovakva rezultata, a posebice reakcija na njega, svatko bi se ozbiljan počešao po glavi. Prvo, činjenica je kako je to značajna brojka koju nitko ne zanemaruje jer da ju zanemaruje, ne bi bilo toliko galame. Ni jedan moj album, ni jedna moja pjesma nije digla toliko medijske halabuke kao ovaj rezultat. Drugo, ankete i statistika u cjelini uvijek su istodobno relevantne i nerelevantne. Ako je nekomu dobra, onda taj netko viče kako je to relevantno. Kada nekomu nije sklona, onda ju omalovažava. U svemu pokušavam imati mjeru pa ću reći kako me anketa nije bacila u euforiju, ali ju uvažavam.
Treće, i možda najvažnije, činjenica je kako imam izuzetno širok krug prijatelja i poznanika. Na tisuće brojeva u mobitelu, profile na društvenim mrežama, mrežne stranice, adresu elektroničke pošte, dakle, nema čovjeka u našoj zemlji koji na neki od načina ne može doći do mene. E, kad ti netko iz te širine ima potrebu poslati poruku, nazvati te ili se sresti s tobom, onda je to druga dimenzija.
Meni se događa da u zadnjih nekoliko dana primam više poruka i vodim više razgovora nego na Božić ili za svoj rođendan. Svi mi žele nešto reći i to je razlog što ću, izgleda, uistinu morati donijeti neke odluke u svomu životu.
Neki se plaše moje kandidature
Doktor ste znanosti, ljudi Vas vole kao popularnoga glazbenika, a uz to imate iza sebe i određeno političko i diplomatsko iskustvo koje nije zanemarivo. Neki analitičari s kojima sam razgovarao ističu kako bi upravo sve navedeno moglo predstavljati dobar kapital za predsjedničku kandidaturu. Nakon što ste doznali da bi Vas već danas poduprlo gotovo 10 posto birača, osjećate li određenu vrstu pritiska ili možda čak obveze da se kandidirate?
Mislim da sam dijelom već odgovorio na ovo pitanje. Dobro ste uporabili riječi pritisak i obveza, pa ću samo kratko o tomu. Nitko me do sada nije tjerao da cijeli život pišem pjesme koje počesto imaju socijalnu i domoljubnu tematiku. Usuđujem se reći kako su neke od njih čak i angažirane pjesme, no o tomu više može i treba reći struka. Pišući na taj način, mnogo sam si puta zatvorio vrata radijskih i tv-stanica i bio prešutno sklanjan u stranu i zabranjivan. I, dobro, Bože moj, to je moj odabir. Radeći i živeći tako, stekao sam i svoju publiku i prema njima imam obvezu jer ih poštujem i volim, jer s njima živim. Oni na mene ne vrše pritisak, oni me razumiju i očekuju da nastavim živjeti sukladno stavovima koji nas vežu. Pritisak vrše svi ovi drugi koji ne vole te stavove ili su plaćeni da vrše pritisak jer se pribojavaju moje moguće kandidature.
Na koncertima često između pjesama nasmijavate ljude, a neko ste vrijeme sudjelovali i u popularnoj emisiji “Večernja škola” koju je vodio legendarni Željko Pervan. U tom smislu, možemo reći da ste se uza sve ostalo bavili i komičarskim poslom. Danas su komičari na vlasti u Sloveniji (Marjan Šarec), Ukrajini (Volodymyr Zelenski), a stranku Pet zvjezdica, koja je dio vladajuće strukture u Italiji, osnovao je komičar Beppe Grillo. Kako komentirate taj fenomen?
Kada čovjek ode na Pervanov nastup ili pogleda, primjerice, serijal Comedians in Cars Getting Coffee Jerryja Seinfelda, onda može shvatiti zašto se događa to nešto što nazivate fenomenom. Količina inteligencije potrebna za nasmijavanje ljude, odnosno biti Željko Pervan ili spomenuti Seinfeld, ili Richard Pryor, ili George Carlin mnogo je veća nego što ti treba pameti da bi rastužio ljude, unesrećio ih i mahao rukicom okupljenim glasačima. Ljudi to površno doživljavaju kao eto, on je smiješan, pa je samim time i površan. Isto je kao i kad meni kažu da sam samo pjevač jer su ti tamo gore kao jako odgovorni i mi svi drugi ih uopće ne možemo ni razumjeti jer su oni valjda završili te neke škole u Hogwartsu s Harryjem Potterom, a mi obični smrtnici u te škole ne možemo ni upasti. To je srednjovjekovno razmišljanje ili mistificiranje.
Ako se kandidirate, imate jednu prednost pred svim kandidatima. Naime, ne ćete imati problem s pronalaskom pjevača za predizbornu kampanju…
Ha, ha, ha… Ako ćemo tako, imamo i voditelja.
Prvo, ljudima treba vratiti nadu u bolje sutra
Neovisno o mogućoj kandidaturi, zanima nas što danas vidite kao glavni problem hrvatske države? Što dovodi do tolikoga iseljavanja čitavih obitelji? Je li to loša ekonomija ili su ljudi postali rezignirani i ne vjeruju u mogućnost promjena uslijed tolike nepravde i klijentelizma koji razaraju sve pore društva?
Dali ste odgovore u svomu pitanju. Mnogo bi se toga promijenilo samo da ljudima netko pruži nadu u bolje sutra.
Držim da partitokracija nije rješenje za naše probleme. Malo nas je u odnosu na one koji kroje svjetske politike i trendove. Valjalo bi posegnuti malo u povijest i naučiti iz nje. Pogledajte kako je bila ustrojena i koliko je opstala Dubrovačka Republika. Moramo naći minimum konsenzusa za ključna pitanja pa ih rješavati zajednički. Neki s lijeva, neki s desna, a neki s centra.
Ne možemo svake četiri godine mijenjati sve po horizontali i vertikali – sve do portira. Tako se ljudi ne mogu koncentrirati na posao i izvršenje dugoročnih ciljeva države i naroda. Bave se samo sobom i svojim pozicijama. Trče iz jedne stranke u drugu i čuvaju živu glavu. Običan svijet jednostavno odlazi. Žalosno.
Jedna od glavnih funkcija Predsjednika Republike predstavljanje je Hrvatske u inozemstvu. Iako Hrvatska kao i svaka država ima ustrojenu diplomaciju, čini mi se da se uspješnost hrvatske diplomacije tijekom stoljeća, kad smo bili dio drugih država, ali i danas, svodi na sadržaj Vaše pjesme “Dvorište”, a posebno na ove stihove: “Al kako ko prolazio/od njeg malo otkinuo/razne okolo barabe/svi bi ako može džabe/u mom dvorištu”. Kako gledate na uspješnost hrvatske vanjske politike, posebno u kontekstu i daljnje fiksacije na prostor bivše Jugoslavije?
Meni se svojedobno činilo kako se država ne ponaša kao majka koja jednako voli svu svoju djecu i kako su joj sva djeca jednako važna, iako nisu sva jednaka, naravno, nego da neke voli više, a neke manje. Da o nekima brine više, a o nekima manje. Neke se djece država rješavala tako da ih je poslala nekamo u svijet, samo da im nisu pred očima. Dakle nisu nas uvijek predstavljali najsposobniji i najkompetentniji nego počesto oni koje je trebalo maknuti iz vidokruga ili pak nagraditi za zasluge. Takvi su nam onda i rezultati. Tako se ne radi diplomacija.
Ovih dana imali smo “Hod za život” u nekoliko gradova, što su neki ekstremi na ljevici okarakterizirali kao fašizam. Budući da u svojim pjesmama zagovarate obiteljske vrijednosti, zanima nas kako komentirate učestale napade na obitelj danas, ne samo u Hrvatskoj, nego općenito na Zapadu?
Ono što je Grcima bio polis, Rimljanima je bila obitelj. Temeljna organizacijska jedinica društva. Nisam filozof, antropolog, politolog ili neki drugi kompetentni stručnjak za to područje pa vam mogu samo odgovoriti kao kršćanin i Hrvat. Obitelj je temelj naše tradicije i opstojnosti. Obitelj bi trebala to i ostati i valjalo bi učiniti sve da sačuvamo vrijednosti obiteljskoga života. Nama je obitelj postala mjerna jedinica za iseljavanje. Ne odlaze nam više samo očevi u inozemstvo nego i cijele obitelji. Ne učinimo li nešto glede toga u najskorije vrijeme, taj će proces postati ireverzibilan, a onda ćemo imati tužan kraj.
Neovisno o tomu što ste se već izjasnili ovoj temi, možete li obećati da biste, u slučaju da se kandidirate i pobijedite, odali počast žrtvama na komemoraciji u Bleiburgu?
Ja sam svoj stav iznio javno, ali ponavljanje je majka mudrosti i znanja pa, evo, još jednom i sto puta ako treba. Komemoracija u Bleiburgu služenje je svete mise za žrtve i normalno je da bi onamo trebao ići hrvatski predsjednik, kao što bi trebao ići i u Jasenovac, i u Vukovar, i u Škabrnju, i u Ćelije, i na sva mjesta gdje su ginuli ljudi bez suda i pravice. Tamo trebaju ići svi političari zajedno i u jednoj koloni te odati počast žrtvama s molitvom da se to više nikada ne ponovi. To ne smiju biti politički skupovi na kojima se dodatno dijelimo i na kojima se skupljaju dnevnopolitički poeni.
S Tuđmanom sam se susreo i privatno i službeno
Biste li uklonili ploču poginulih HOS-ovaca kao što je učinio Plenković zato što je smetala njihovim ubojicama zbog znaka Za dom spremni?
Postrojbe HOS-a legitimne su postrojbe Hrvatske vojske, koliko je meni poznato. Ti su se ljudi borili pod svojim insignijama i tu je priči kraj. Ako ta činjenica nekomu smeta, onda to treba izložiti u svojoj kampanji, osvojiti vlast i zakonski regulirati neko drugo rješenje. Moj je stav jasan. Pripadnici HOS-a bili su hrvatski branitelji i njihovu žrtvu treba poštivati i komemorirati ondje gdje se dogodila.
Jeste li se ikad susreli s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i imate li fotografiju toga susreta? Kako ocjenjujete njega, a kako njegove nasljednike?
Naravno da jesam. I privatno i službeno. On mi je potpisao vjerodajnicu. Ne znam od koga ste čuli da imam fotografiju s njim jer se ja time ne hvalim, kao što se time ne pokrivam u svomu životu i ne mislim skupljati jeftine bodove na taj način. Mene ljudi ne potiču na kandidaturu zbog fotografije s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, nego zbog mojih pjesama i mojih stavova. Pozivam Vas k sebi na čašu vina pa možemo zajedno prolistati bezbroj fotografija od rođenja do danas. Predsjednik Tuđman gorostas je za sve nakon njega. On je bio vođa, ostali su poslovođe.
Što mislite o američkomu predsjedniku Donaldu Trumpu? Mislite li da i Hrvatska vapi za takvim liderom i možete li biti na tragu toga prototipa?
Predsjednika Trumpa izabrali su američki glasači i to je ono što je činjenica. Gledao sam dokumentarni serijal o njemu i mogu samo reći da je oduvijek znao na osebujan način komunicirati s javnošću, bez obzira na to je li gradio i vodio hotele, kockarnice ili pak kreirao televizijske emisije. Kada su u pitanju trendovi, činjenica je da u Europi, kao i u svijetu, narod nije zadovoljan političkim strukturama koje funkcioniraju po principu sjaši Kurta da uzjaši Murta. Jedno pričaju kad su u oporbi, a drugo rade kad su na vlasti. Cilj je biti na vlasti, ništa drugo! Demokracija bi trebala biti biranje sposobnih da brinu o interesima većine koja ih je izabrala, a ne da slažu kompromisna rješenja kako bi ostali na vlasti. Zato ljudi vape za nekim drugim, tzv. trećim rješenjima. Gospodin Trump rješenje je za Amerikance, a Hrvati će valjda svoje naći u vremenu koje je pred nama.
Prvi kritičari Vaše najave predsjedničke kandidature poručuju, izravno ili neizravno, kako je bolje da nastavite s pjevanjem. Implicite hoće poručiti da ste pjevač, a ne političar, zanemaruju da imate doktorat, dva fakulteta, da je i Trump organizirao izbore za Miss…? Vaš komentar?
Rekla je moja pokojna mati da nije bitno što se govori, nego tko govori. Neki me kude jer to čine i inače, ne idem im pod kapu, reklo bi se. Drugi to čine jer im je to zadatak i jer su za to plaćeni. Ne znam, možda je problem u tomu što sa mnom nema baš mnogo ispijanja kava i šetnji tamo-vamo. Ja vam volim stalno nešto stvarati, a onda baš nema previše vremena za mlaćenja prazne slame.
Vaša svjetonazorska i ideološka orijentacija nije upitna, no neki su mi rekli da ste skloni konformizmu, kompromisima, poput aktualne predsjednice, pa bitnih pomaka ni s Vašim eventualnim izborom ne bi bilo. Što kazete na takve “kritike”?
“Pakao je prazan, svi đavoli su tu”, napisao je Shakespeare. Valjalo bi znati tko su ti neki, pa bi mi bilo lakše odgovoriti. I ja sam svašta čuo o svačemu, no još sam u srednjoj školi naučio da je tzv. “halo efekt” nešto do čega ozbiljni ljudi ne bi trebali držati. Valja s osobom provesti neko vrijeme, surađivati i raditi pa donijeti neki sud. Da su vam to rekli članovi moje obitelji ili ljudi iz moga orkestra, možda netko od mojih suradnika iz poslovnog svijeta ili s fakulteta, onda bi to bilo zabrinjavajuće. Ovako je to samo prazna priča. Ako sam ja, koji sam napisao “Svetinju” i “Sude mi” dok su drugi izručivali generale i unaprijed ih nazivali zločincima, konformist, pa što su onda ti koji su savili kralježnicu bezbroj puta? Ispada onda da sam napisao i doktorsku disertaciju iz čistoga konformizma ne bih li se prilagodio trendu “doktoriranja na glazbenoj sceni”. Ako je kompromis biti članom upravnoga vijeća “Zaklade za istinu o Domovinskom ratu” i dati ostavku u Saboru zbog neslaganja s politikom tadašnje većine, onda čestitam Vašim informatorima na odabiru riječi, a posebice čestitam onima koji im vjeruju.
Ljudi koji ne izlaze ne izbore podsjećaju me na djecu koja bježe iz škole
Kako ste doživjeli rezultate europskih izbora i jesu li, ovakvi kakvi jesu, dodatni stimulans za kandidaturu?
Nekako mi se čini da su i ovi izbori još jednom pokazali manjkavost izbornoga zakona. Uz standardne boljke vezane za visinu izbornoga praga i nemogućnost dopisnoga glasovanja u 21. stoljeću, opet je D’Hondt dodijelio mandate onima koji ih nisu zaslužili jer narod za njih nije glasovao. Izlaznost koja je navodno veća nego na prošlim EU izborima i dalje je niska u odnosu na cjelokupnu biračku masu.
Ljudi koji ne izlaze ne izbore podsjećaju me na djecu koja bježe iz škole. Naime, ta djeca sigurno žaloste roditelje i ljute ih, ali u konačnici oni su ti koji propuštaju učiti i učiniti nešto za sebe. Osobno, najviše volim gledati izjave stranačkih dužnosnika, posebice kada objektivno loš rezultat pokušavaju prikazati kao nešto jako dobro.
30 koncerata za 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”
Trideset je godina od nastanka legendarne pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”. Kako namjeravate obilježiti tu veliku obljetnicu?
Tridesetoga svibnja, na bivši Dan državnosti, a sadašnji Dan hrvatskih branitelja grada Zagreba, održat ćemo koncert s revijskim orkestrom zagrebačke filharmonije i akademskim zborom “Ivan Goran Kovačić” i, ne ćete vjerovati – s tisuću tamburaša. Koncert počinje u 21 sat, ulaz je besplatan, a održat će se na prostoru ispred NSK, kod zagrebačkih fontana. Dirigent je Alan Bjelinski i za sada sve ide po planu, samo da Bog da lijepa vremena.
Za one koji ne mogu doći zasvirati i zapjevati s nama, bit će prijenos na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskomu radiju i to iz svih regionalnih studija, osim iz Rijeke. Nakon toga planiramo napraviti 30 koncerata za 30 godina te pjesme koja je obilježila moju karijeru i život. Volio bih da ta svojevrsna turneja završi u mom Višnjevcu u kojemu nikada u životu nisam nastupio.
Izvor: Hrvatski tjednik
