Što su meni avnoji i zavnosi, pa makar ih silom ugurali u moj zakonik? Samo zadnji trzaji smrdljive tjelesine iz 20. stoljeća, samo tinta na komadu papira koja će izblijediti i nestati, samo ogrebotina na mom tijelu.
Nije to priča o Rolex satovima, nego simbolika namijenjena pokazati nama i njima koliko je beznadežna njihova šansa uništiti nas, jer ja na ovom prostoru obitavam 1500 godina, a Hrvat sam preko 3000 godina, dok oni dolaze s komunizmima, fašizmima i neoliberalizmima, s ideologijama i mehanizmima, koji su se u rasponu od 100 godina pojavili i nestali, s pomodarskim socijalnim trendovima, uklopiti mene u svoje igre, živog predstavnika jedne ljudske vrste iste krvi, zajedničke prošlosti i istovjetne sudbine, starije od kršćanstva, islama i ateizma, koja je pješke, kroz milenije, u polukrugu pregazila od Irana do Jadrana, preživjela tisućgodišnja carstva i gospodstva i svima im vidjela pete.
Što su meni njihove ideologije, njihove ljevice i desnice, Marx i Engles, Hitler i Mussolini, Tito i Staljin? Sve planulo i nestalo u samo 100 godina.
Što su meni avnoji i zavnosi, pa makar ih silom ugurali u moj ustav, u moj zakonik? Samo zadnji trzaji smrdljive tjelesine iz 20. stoljeća, samo tinta na komadu papira koja će izblijediti i nestati, samo ogrebotina na mom tijelu.
Oni igraju tuđe igrice, i stavljaju crtice lijevo, desno i u centar i u desni centar i u lijevi centar, a to meni ništa ne znači, jer ja sam na dugom putu od Irana do Jadrana kroz 3,000 godina, iza sebe ostavio hrpe tih što su igrali i odigrali.
Nama govore da zaboravimo prošlost, a da imaju malo pameti okrenuli bi se oni iza sebe i vidjeli koliko smo mi takvih kao oni ostavili zgažene na putu, zalizali rane i nastavili svoj milenijski hod.
Zaista, oni imaju samo satove a mi imamo vrijeme koje gazi milenije, za koje je godina dana samo treptaj oka.
